ZAVIČAJNI MUZEJ OZALJ | OBITELJ FRANKOPAN I ZRINSKI, DRUŽBA BRAĆE HRVATSKOG ZMAJA, IZLOŽBENA ZBIRKA SLAVE RAŠKAJ, PAVLINSKI RED | OZALJ, KARLOVAČKA ŽUPANIJA

ZAVIČAJNI MUZEJ OZALJ
OBITELJ FRANKOPAN I ZRINSKI, DRUŽBA BRAĆE HRVATSKOG ZMAJA,
IZLOŽBENA ZBIRKA SLAVE RAŠKAJ, PAVLINSKI RED
OZALJ, KARLOVAČKA ŽUPANIJA

 

Zavičajni muzej Ozalj smješten je u Starom Gradu – Ozalj.
Svojom građom obuhvaća povijest od 6.000 godina, koja se može pratiti putem pisane povijesti i arheoloških artefakata.

U muzeju povijest započinje razdobljem mlađega kamenog doba, eneolitika, rimskog razdoblja i seobom naroda. Zatim je obuhvaćen rani srednji vijek i priča o velikim obiteljima gdje se posebno ističu Frankopan i Zrinski te ozaljski kulturni krug.
Zbirka oružja iz vremena kada su zadnji Zrinski ratovali s Turcima nastavlja se na barokno razdoblje i na družbu Braće hrvatskog zmaja koji 1928. godine postaju vlasnici starog grada Ozlja i oko 30-ih godina organiziraju muzejsku zbirku, kao svojevrsni “muzej u muzeju”.

I naravno, poseban dio posvećen je Slavi Raškaj, ozaljskoj slikarici čiji akvareli predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstava krajem 19. i početkom 20. stoljeća…


ZAVIČAJNI MUZEJ OZALJ

ZAVIČAJNI MUZEJ OZALJTradicija muzejske i arheološke djelatnosti u ozaljskom kraju započinje još 1885. godine s prvim arheološkim iskapanjima u blizini Starog grada Ozlja.
Prvi muzej u Starom gradu Ozlju osnovao je 1930. godine Emil Laszowski.
Bio je to muzej Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, a sastojao se od Zrinsko-Frankopanskog muzeja, galerije slika domaćih i stranih slikara, dvorane grbova i zastava te arhiva i knjižnice.
Tu muzejsku i arheološku djelatnost prekinuo je Drugi svjetski rat.

Zavičajni muzej Ozalj kakvog danas poznajemo osnovan je 1971. godine, od samog početka smješten je u Starom gradu Ozlju i naslanja se na dotadašnju tradiciju.
Tijekom svog postojanja Zavičajni muzej Ozalj kontinuirano se razvijao u ustanovu koja nosi kulturni razvoj ozaljskog kraja te čuva kulturna i povijesna dobra ovog prostora.

Priča o naseljavanju ozaljskog prostora započela je iskopavanjima u sjevernom dvorištu Starog grada Ozlja te podrumu „Žitnice“/„Palasu Zrinskih“.
Otkrivena je neolitska nastamba lenđelske kulture (4000./3000. g. pr. Krista), s kompletnim ostacima zgarišta, kuhinjskog posuđa, podnih obloga od zapečene gline, zidnih obloga, a sačuvan je i koštani alat.

Nalazi brončanodobne kulture žarnih polja, koja se nastavlja na lenđelsku kulturu, potječu iz grobova otkrivenih na nekoliko lokaliteta u blizini Staroga grada.
Najpoznatiji lokaliteti su Trešćerevo i Štulac u kojima su pronađene sačuvane grobne žare.

Iz rimskog razdoblja (III-VI st.)  pronađen je novac careva Valerijana i Klaudija, fibula iz 6. st., fragmenti keramike terrae sigillate, dijelovi ratničke i konjske opreme. Razdoblju širenja kršćanstva pripadaju uglavnom nalazi metalne građe, a iz srednjeg vijeka (IX st.) potječe ostruga karolinškog tipa, nađena pokraj ulaza u grad. Svi ti nalazi upućuju na činjenicu da je ovaj prostor bio naseljen od najranijih dana, a tome je sigurno pridonijela ugodna klima, bogat biljni i životinjski svijet te stalni izvor vode iz rijeke Kupe.

STARI GRAD OZALJStari grad Ozalj građen je i nadograđivan u različitim epohama, od kojih je svaka dala svoje arhitektonsko obilježje tom neobično vrijednom zdanju.
Početak kamene gradnje Starog grada započinje u VI stoljeću, što nam potvrđuju mnogobrojni ostaci starih rimskih zidina. No, početak gradnje današnje gradine upućuje na XIII stoljeće.
Od 1244. godine Stari grad Ozalj u posjedu je brojnih velikaških obitelji Babonića, Frankopana, Zrinskih, Petazzi, Perlasa, Batthyanya te Thurn von Taxisa koji ga 1928. godine darovnicom daruju družbi „Braća hrvatskoga zmaja“ – današnjim vlasnicima.

U Stari grad se ulazilo preko drvenog mosta koji je do 1821. bio pomičan.
Srednji stup koji nosi most zapravo je nekadašnja kula stražarnica koja je s otvorima za strijelce služila za obranu gradskog opkopa.
Stup je i arhitektonski vrlo zanimljiv jer mu je donji dio građen na osnovi trokuta dok je gornji dio četverokutan. Prelaskom mosta ulazi se u kompleks Starog grada koji se sastoji od ulazne kule, koju je sagradio 1599. godine Juraj IV Zrinski, manje kule s lijeve strane ulazne kule, zatim glavne branič-kule tj. Babonić kule, koja je i najstariji dio kompleksa. Južno, istočno i sjeverno krilo su velike zgrade na dva kata koje dominiraju prostorom, a njihova izgradnja završava u vrijeme vladavine Theodora Batthyanya (1743.-1753.), koji je završio dvorac prema planovima obitelji Perlas.

Jedna od najvrednijih građevina unutar Starog grada je „Palas Zrinskih“ kojeg su generacije Zrinskih izabrale za svoj dom.PALAS ZRINSKIH
Nekadašnji Palas, za koji se dugo vjerovalo da je najstarije zdanje postojećeg kompleksa pretvoren je u skladište žita, pa se od tada zove „Žitnica“.
Upravo u ovo povijesnom zdanju, boravili su i djelovali Nikola, Petar i Katarina Zrinski te Frano Krsto Frankopan, snažne ličnosti koje su karakterom i kulturom nadvisile velikaški sloj tadašnje Hrvatske i Austrije.

Palas Zrinskih podignut je na živoj stijeni, koja se strmo uzdiže nad Kupom i do danas je sačuvao autentičnu arhitekturu iz XVI stoljeća. Građen je u obliku pravokutnika, a sagradio ga je Nikola Zrinski.
O tome svjedoči natpis uklesan nad ulaznim vratima Palasa: NICO.CO.ZR.1556 (Nicolaus comes Zriniensis 1556. što znači: Nikola grof Zrinski 1556).

I u ona davna vremena gospodari ovog grada i proslavljeni junaci načas bi znali staviti svoje mačeve u korice i latiti se pera.
Prema zabilješci Pavla Rittera Vitezovića, upravo u Ozlju, zacijelo u nekoj dvorani „Palasa“, Petar Zrinski spjevao je parafrazirani prijevod s mađarskog na hrvatski jezik „Adrianskog mora sirena“, a pouzdano se zna da je Katarina Zrinska pisala svoj „Putni tovaruš“, upravo ovdje, kod kuće, u Ozlju.
Vjerojatno je u sjeni mirisnog jasmina ili ruža ozaljskog perivoja i Fran Krsto Frankopan napisao po koju lirsku pjesmicu za svoju zbirku „Gartlic za čas kratiti“.

Muzej u Ozlju jedan je od malobrojnih muzeja koji pokriva široku povijest obitelji Frankopan i Zrinski i njihovu kulturnu djelatnost poznatu kao Ozaljski kulturni krug.

Frankopani su podržavali uporabu glagoljice, Nikola i Petar Zrinski, pak, bili su mecene i pjesnici, kolekcionari knjiga.
Petar Zrinski stvorio je jezgru književnog kruga, čiji se izraz temeljio na osnovama jezika ozaljskoga kraja, odnosno na spoju primorske čakavštine, kajkavštine i štokavštine.
Ozalj je mjesto gdje su Juraj Ratkay Velikotaborski i Franjo Glavinić svoja djela posvetili Nikoli i Petru Zrinskom, a tu je djelovao i prior pavlinskog samostana na Sveticama i leksikograf Ivan Belostenec, koji je svojim enciklopedijskim rječnikom Gazophylacium postavio osnovu za mogući zajednički trodijalekatni književni jezik. Muzej posjeduje i vrijedna djela gluhonijeme akvarelistice Slave Raškaj (1877. – 1906.), koja je u Ozlju rođena i koja je tijekom svog života naslikala brojne slike s motivima Starog grada Ozlja i ozaljskog kraja.

Zavičajni muzej Ozalj svoju kulturno-povijesnu, sakralnu, etnografsku zbirku te zbirke fotografija, slika i dokumenata pažljivo njeguje kao zalog za buduće generacije, a sadašnjim generacijama usađuje ljubav prema vlastitom prostoru.

ETNO NASELJE

U cilju očuvanja tradicijske kulturne baštine, poglavito arhitekture, uz cestu prema Trgu, manje od 1 km od centra Ozlja smješten je slikovit Etno park tj. muzej na otvorenom koji je dio Zavičajnog muzeja Ozalj.
U Etno parku predstavljena je tradicijska arhitektura i uporabni predmeti predindustrijske svakodnevice.
U slobodnom prostoru pod stručnim vodstvom i nadzorom nalazi se zbirka koja se sastoji od stambenih i gospodarskih objekata, interijera niskih seljačkih sobica, kuhinja i spremišta s autentičnim inventarom.
Krovovi kuća prekriveni su slamom od raži tzv. „škopom“ i karakteristične su gradnje od tesanih drvenih greda s tzv. „hrvaškim vuglima“ te svjedoče o sve rjeđim primjerima tradicijskog seoskog graditeljstva.


POSLANJE MUZEJA

Muzejska djelatnost na ozaljskom području javlja se početkom 20. stoljeća, ali se tek 1971. godine, unutar prostora Starog grada Ozlja, formira Zavičajni muzej Ozalj gdje je i danas smješten.
Tijekom četrdesetak godina svoga postojanja kontinuirano se razvija u ustanovu koja nosi kulturni razvoj ozaljskog kraja.

Muzej kao interdisciplinarna ustanova ima za cilj razviti sve segmente muzejske djelatnosti, pa sukladno tome Zavičajni muzej Ozalj skuplja i čuva materijalnu i nematerijalnu baštinu ozaljskog kraja, provodi istraživanja i prezentira ju putem izložbi, stručnih publikacija i medija.
Muzej na taj način komunicira s javnošću, a prezentirajući svoje spoznaje i dosege nastoji pobuditi interes za širi ozaljski kraj.

Posebnu pozornost Zavičajni muzej Ozalj posvećuje svojim posjetiteljima različitih dobnih skupina kojima boravak unutar Starog grada želimo učiniti zanimljivim te ih na taj način motivirati da nam se ponovno vrate.



KONTAKT

ZAVIČAJNI MUZEJ OZALJ
OBITELJ FRANKOPAN I ZRINSKI, DRUŽBA BRAĆE HRVATSKOG ZMAJA,
IZLOŽBENA ZBIRKA SLAVE RAŠKAJ, PAVLINSKI RED
OZALJ, KARLOVAČKA ŽUPANIJA
ZAVIČAJNI MUZEJ OZALJ
Adresa: Cesta Zrinskih i Frankopana 2, 47280 OZALJ, KARLOVAČKA ŽUPANIJA
Kontakt osoba: Stjepan Bezjak, mag. philol. croat. et hist., ravnatelj Zavičajnog muzeja Ozalj, kustos
Mob: 098 9514 755
Tel.: 047 732 271
E-mail: muzoz@ka.t-com.hr

Facebook